Stizu me godine
kada covjek zastane
i kad proslost poled
nekim drugim ocima
Friday, July 10, 2009
Crvena Jabuka - Stizu me sjecanja
Posted by Skitam i Slikam at 3:40 PM
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
skip to main |
skip to sidebar
Sarajevo 06/09
Pravo vrijeme za Giorgio Armani, kada je stopa nezaposlenosti u BiH 44,2 odsto, a u Federaciji cak 47,5.
SLIKE NEDELJE
Prof. Muratovic. H.
Igor i Lama - Cusco, Peru
Photo by Vlado Sigel
1979-2009
About Me
- Skitam i Slikam
- The world is my country, to do good my religion - Thomas Paine 1737-1809
Sa srcem velikim k'o Kanada zelim Vam reci da je bila moja privilegija biti clan organizacionog tima, da je bila moja cast biti toga dana i te noci sa vama i da mi je bilo zadovoljstvo zabiljeziti sve kroz rijec i sliku na ovom blogu koji ce nas i generacije koje dolaze sjecati na dan kada se sastala Generacija 1979... Snjezana Kozulovic
Ici u III Sarajevsku Gimnaziju bila je cast. Ali biti dio IV/6 to je V R I J E D N O S T koja se ne moze ni kvantitativno ni kvalitativno iskazati, jer to je trebalo DOZIVJETI i 1979 i 2009 i znati o cemu se radi... Zlata Cengic
Bila je to planetarna proslava ! Ne vjerujem da je neko do sada uspio u tako velicanstvenom poduhvatu... Lidija
GENERACIJO !!!!!
Bilo je fenomenalno !!!..Impresionirali smo sami sebe !!! Energija i entuzijazam su jos uvijek na zavidnom nivou.Definitivno smo dokazali da je geografija, a ne istorija zivotna inspiracija nase Generacije!!! Olimpiski komitet je super odradio i spremni su za jos ozbiljnije poduhvate...
Svaka cast " well done " Maja Popovic
Dragi moji "skolski", ponosna sam koliko nas ima i kako smo dobri, kao što smo i uvijek bili.Branko i drugi koji su se potrudili vise od nas "obicnih", hvala na ulozenom trudu i vremenu da sve ono organizujete.Drago mi je da smo se u tako velikom broju okupili... Emira Hodzic
Posebno hvala , svim nasim koleginicama i kolegama , na odvajanju vremena i velikom trudu da iz " dalekog svijeta " dodju u nase Sarajevo na proslavu.Do ponovnog susreta veliki zagrljaj za sve... Jusuf Corbo
Bila je to planetarna proslava ! Ne vjerujem da je neko do sada uspio u tako velicanstvenom poduhvatu... Lidija
GENERACIJO !!!!!
Bilo je fenomenalno !!!..Impresionirali smo sami sebe !!! Energija i entuzijazam su jos uvijek na zavidnom nivou.Definitivno smo dokazali da je geografija, a ne istorija zivotna inspiracija nase Generacije!!! Olimpiski komitet je super odradio i spremni su za jos ozbiljnije poduhvate...
Svaka cast " well done " Maja Popovic
Dragi moji "skolski", ponosna sam koliko nas ima i kako smo dobri, kao što smo i uvijek bili.Branko i drugi koji su se potrudili vise od nas "obicnih", hvala na ulozenom trudu i vremenu da sve ono organizujete.Drago mi je da smo se u tako velikom broju okupili... Emira Hodzic
Posebno hvala , svim nasim koleginicama i kolegama , na odvajanju vremena i velikom trudu da iz " dalekog svijeta " dodju u nase Sarajevo na proslavu.Do ponovnog susreta veliki zagrljaj za sve... Jusuf Corbo
City Tour Bus
Sarajevo 06/09
Good Timing!!!
Pravo vrijeme za Giorgio Armani, kada je stopa nezaposlenosti u BiH 44,2 odsto, a u Federaciji cak 47,5.
Vucko+Cevapi = Sarajevo
SLIKE NEDELJE
Prof. Muratovic. H.
PERU
Igor i Lama - Cusco, Peru
VRIDELO JE...BITI U SARAJEVU
Photo by Vlado Sigel
Sarajevo....Juli '09
Kad si ono dugo otsutan voljom sudbine (u koju jedino jos mozes pouzdano vjerovati), Sarajevu se najlakse vratiti u neko kisom isprano svanuce niz Logavinu ili Cemerlinu, pa preko Slatkog Coseta skrenuti na gutljaj hladne vode, one pred Begovom djamijom, pa onda laganom setnjom zalutati u lavirinte izlizane kaldrme koja je sigurno podnijela i losija vremena i prolaznike od ovih danasnjih. To je mozda jedino doba dana kada Carsija mirise samo na Jutro, jer ostali mirisi nadolazice svojim ustaljenim redom kasnije, kad se otkinuti komadici duse zakucani po nekim zaboravljenim budjacima ponovo pronadju u jutarnjoj izmaglici I pretoce u sjecanja. Prolaznici su rijetki i doimaju se vise kao statisti u nekom Kustinom nedosanjanom filmu, moglo bi se reci neregularan svijet, mamurni veselnici od nocas, vlasnici podocnjaka sa njima samo znanih podrucja nesanice, zgureni drugovi u uniformi koji umorno podupiru coskove sokaka u iscekivanju smjene, po koji par slucajno zaljubljenih tokom negdje provedene burne noci u strepnji od istine i Jutra s kojim blijedi sve, razocarani lopovi neobavljenog posla ocajni i ljuti na cijeli svijet, prozukli nocni trubaduri koje je izdao glas (bas kao i njihove dame entuzijazam, za njihove stotinu puta ponovljene refrene), sav taj kalambur sjena koje sreces u Jutru njihovog zaborava, a koje bi stari sepavi T. Lotrek sigurno sjajano ovjekovjecio na nekom svom pastelu da je kojom srecom nekad boravio u Sarajevu, a eto nije. Jazuk.
Povratniku u sopstvenu proslost potrebno je ipak malo vremena da predahne i ponovo smjesti sebe u isti taj ambijent, koji se nije mnogo promijenio za sve ove godine “otsustva do budjenja”. Promijenili su se doduse neki ljudi i polako izgubile vrijednosti koje su oplemenjivale svakodnevnicu. Ali to je valjda normalan process u provodjenju jednog nametnutog modela ponasanja iz koga polako nestaje uzbudljiva toplina tradicije i duh koji se pamti. A ta ista tradicija koju od malih nogu nosimo u sebi kao neki sudbinski pecat zajednickog porijekla i postojanja u nama svima jedinoj zemlji Bosni, svakodnevno se i grubo narusava. Vidljivo insistiranje na razlicitosti, kao politickoj platformi novokomponovanih pospodara zivota, sadrzano u patoloskoj simbiozi primitivizma, neznanja i kompleksa poremecenih vrijednosti, dovode do svekolikog otudjenja i prisilnog asimiliranja tudjih etickih diktata, davno jednom zaboravljenih u pepelu nevesele bosanske proslosti. Ono jest’ da u Sarajevu nema vise mnogo ranjenih zgrada, ali su svuda prisutni neizbrisivi tragovi velike zbunjenosti. Popravni se odgadja do daljnjeg, zivot i smrt se nastavljaju po svom ritmu, a krajevi svekolikog emotivnog rascjepa u ljudima, cekaju izgleda neko bolje vrijeme da se “iskrzane” ivice ponovo sastave. Svejedno, sva ova mucna saznanja koja se polako kao nezeljena “imela” neosjetno kaleme u okvire naocara i provociraju neku vrstu emotivnog glaukoma, ne mogu pokolebati onaj neponovljivi osjecaj prijatne jeze pri ponovnom susretu sa gradom I dragim licima kojima ni godine ni miljama izmjerena udaljenost nisu oduzeli nista od radosti postojanja, druzenja kad se za to ukaze prilika i zajednickog potsjecanja na sve ono dobro sto ljude slicnog duhovnog sklopa cini bliskim. Zivot je ionako jedan a takvi susreti nazalost sve rjedji, pa je zato “uramljivanje” slika u mozaik putovanja a na povratku u dosudjenu realnost, neka vrsta obecane “vize” za ponovni dolazak i vidjenje, bez obzira na nove oziljke koji i bez nase volje nekaznjeno metastaziraju sa onim prethodnim...
Povratniku u sopstvenu proslost potrebno je ipak malo vremena da predahne i ponovo smjesti sebe u isti taj ambijent, koji se nije mnogo promijenio za sve ove godine “otsustva do budjenja”. Promijenili su se doduse neki ljudi i polako izgubile vrijednosti koje su oplemenjivale svakodnevnicu. Ali to je valjda normalan process u provodjenju jednog nametnutog modela ponasanja iz koga polako nestaje uzbudljiva toplina tradicije i duh koji se pamti. A ta ista tradicija koju od malih nogu nosimo u sebi kao neki sudbinski pecat zajednickog porijekla i postojanja u nama svima jedinoj zemlji Bosni, svakodnevno se i grubo narusava. Vidljivo insistiranje na razlicitosti, kao politickoj platformi novokomponovanih pospodara zivota, sadrzano u patoloskoj simbiozi primitivizma, neznanja i kompleksa poremecenih vrijednosti, dovode do svekolikog otudjenja i prisilnog asimiliranja tudjih etickih diktata, davno jednom zaboravljenih u pepelu nevesele bosanske proslosti. Ono jest’ da u Sarajevu nema vise mnogo ranjenih zgrada, ali su svuda prisutni neizbrisivi tragovi velike zbunjenosti. Popravni se odgadja do daljnjeg, zivot i smrt se nastavljaju po svom ritmu, a krajevi svekolikog emotivnog rascjepa u ljudima, cekaju izgleda neko bolje vrijeme da se “iskrzane” ivice ponovo sastave. Svejedno, sva ova mucna saznanja koja se polako kao nezeljena “imela” neosjetno kaleme u okvire naocara i provociraju neku vrstu emotivnog glaukoma, ne mogu pokolebati onaj neponovljivi osjecaj prijatne jeze pri ponovnom susretu sa gradom I dragim licima kojima ni godine ni miljama izmjerena udaljenost nisu oduzeli nista od radosti postojanja, druzenja kad se za to ukaze prilika i zajednickog potsjecanja na sve ono dobro sto ljude slicnog duhovnog sklopa cini bliskim. Zivot je ionako jedan a takvi susreti nazalost sve rjedji, pa je zato “uramljivanje” slika u mozaik putovanja a na povratku u dosudjenu realnost, neka vrsta obecane “vize” za ponovni dolazak i vidjenje, bez obzira na nove oziljke koji i bez nase volje nekaznjeno metastaziraju sa onim prethodnim...
0 comments:
Post a Comment