PONOVO ZAJEDNO: Bajaga-Moji Drugovi

Moji su drugovi biseri rasuti
po celom svetu
i ja sam selica

pa ih ponekad sretnem u letu...

Sarajevo....Juli '09

Kad si ono dugo otsutan voljom sudbine (u koju jedino jos mozes pouzdano vjerovati), Sarajevu se najlakse vratiti u neko kisom isprano svanuce niz Logavinu ili Cemerlinu, pa preko Slatkog Coseta skrenuti na gutljaj hladne vode, one pred Begovom djamijom, pa onda laganom setnjom zalutati u lavirinte izlizane kaldrme koja je sigurno podnijela i losija vremena i prolaznike od ovih danasnjih. To je mozda jedino doba dana kada Carsija mirise samo na Jutro, jer ostali mirisi nadolazice svojim ustaljenim redom kasnije, kad se otkinuti komadici duse zakucani po nekim zaboravljenim budjacima ponovo pronadju u jutarnjoj izmaglici I pretoce u sjecanja. Prolaznici su rijetki i doimaju se vise kao statisti u nekom Kustinom nedosanjanom filmu, moglo bi se reci neregularan svijet, mamurni veselnici od nocas, vlasnici podocnjaka sa njima samo znanih podrucja nesanice, zgureni drugovi u uniformi koji umorno podupiru coskove sokaka u iscekivanju smjene, po koji par slucajno zaljubljenih tokom negdje provedene burne noci u strepnji od istine i Jutra s kojim blijedi sve, razocarani lopovi neobavljenog posla ocajni i ljuti na cijeli svijet, prozukli nocni trubaduri koje je izdao glas (bas kao i njihove dame entuzijazam, za njihove stotinu puta ponovljene refrene), sav taj kalambur sjena koje sreces u Jutru njihovog zaborava, a koje bi stari sepavi T. Lotrek sigurno sjajano ovjekovjecio na nekom svom pastelu da je kojom srecom nekad boravio u Sarajevu, a eto nije. Jazuk.

Povratniku u sopstvenu proslost potrebno je ipak malo vremena da predahne i ponovo smjesti sebe u isti taj ambijent, koji se nije mnogo promijenio za sve ove godine “otsustva do budjenja”. Promijenili su se doduse neki ljudi i polako izgubile vrijednosti koje su oplemenjivale svakodnevnicu. Ali to je valjda normalan process u provodjenju jednog nametnutog modela ponasanja iz koga polako nestaje uzbudljiva toplina tradicije i duh koji se pamti. A ta ista tradicija koju od malih nogu nosimo u sebi kao neki sudbinski pecat zajednickog porijekla i postojanja u nama svima jedinoj zemlji Bosni, svakodnevno se i grubo narusava. Vidljivo insistiranje na razlicitosti, kao politickoj platformi novokomponovanih pospodara zivota, sadrzano u patoloskoj simbiozi primitivizma, neznanja i kompleksa poremecenih vrijednosti, dovode do svekolikog otudjenja i prisilnog asimiliranja tudjih etickih diktata, davno jednom zaboravljenih u pepelu nevesele bosanske proslosti. Ono jest’ da u Sarajevu nema vise mnogo ranjenih zgrada, ali su svuda prisutni neizbrisivi tragovi velike zbunjenosti. Popravni se odgadja do daljnjeg, zivot i smrt se nastavljaju po svom ritmu, a krajevi svekolikog emotivnog rascjepa u ljudima, cekaju izgleda neko bolje vrijeme da se “iskrzane” ivice ponovo sastave. Svejedno, sva ova mucna saznanja koja se polako kao nezeljena “imela” neosjetno kaleme u okvire naocara i provociraju neku vrstu emotivnog glaukoma, ne mogu pokolebati onaj neponovljivi osjecaj prijatne jeze pri ponovnom susretu sa gradom I dragim licima kojima ni godine ni miljama izmjerena udaljenost nisu oduzeli nista od radosti postojanja, druzenja kad se za to ukaze prilika i zajednickog potsjecanja na sve ono dobro sto ljude slicnog duhovnog sklopa cini bliskim. Zivot je ionako jedan a takvi susreti nazalost sve rjedji, pa je zato “uramljivanje” slika u mozaik putovanja a na povratku u dosudjenu realnost, neka vrsta obecane “vize” za ponovni dolazak i vidjenje, bez obzira na nove oziljke koji i bez nase volje nekaznjeno metastaziraju sa onim prethodnim...

PONOVO ZAJEDNO

Thursday, July 9, 2009

Bajaga-Moji Drugovi

0 comments:

About Me

Skitam i Slikam

City Tour Bus

Good Timing!!!

Vucko+Cevapi = Sarajevo

PERU

ALBUMI

VRIDELO JE...BITI U SARAJEVU

Sarajevo....Juli '09